test

Hrvatsko Bunjevačko Šokačka Stranka


testIZ STATUTA: Članak 10 Pojam ISKLJUČENJE iz stranke je nepoznata kategorija, koja se u ovoj stranci NEĆE primjenjivati!


Predsjednistvo

Ciljevi djelovanja

Sjedište stranke

Pisma čitatelja

Arhiv



Dana: 20.10.2005. (NE)USPJEH ŠKOLSTVA NA HRVATSKOM JEZIKU („BRATSTVO I JEDINSTVO”) Prije nekoliko desetljeća ova parola se vioko kotirala te se na njoj održavala jedna država po imenu SFR Jugoslavija, ništa osobito čudno. Danas ta ista parola više ne drži vodu, ali je se još uvijek neki drže ko pijani plota. Pitate se čemu služi ovakav uvod, vjerujte mi i ja se upitam. Nakon tri godine isplivali sasvim slučajno neki podaci na površinu, i to vjerovali ili ne od strane ljudi koji se griju oko iste vatre, naime pojedini kadar koji nam podučava djecu na HRVATSKOM jeziku, piše i javno iznosi kako pripada JUGOSLAVENSKOJ naciji što i ne bi bilo toliko čudno da ta država uopće postoji, nadalje za svoje dijete piše da mu je materinji jezik SRPSKI, dok se nadalje iz određenih interesa skriva iza PREZIMENA. Pitam se ja tako da li će ta ista osoba dati svoje dijete da pohađa hrvatsko odjeljenje, mislim da neće. Svojevremeno su neki izopćeni iz zajednice kao nepodobni jer su nakon godine dana školovanja djeteta u hrvatskom odjeljenju uvidevši da će dijete naredni razred pohađati u kombiniranom odijeljenju (baš kao i prije nekoliko desetljeća pod gore navedenom parolom u nekoj zabiti) prebacili dijete u odjeljenje gdje pohađa nastavu na srpskom jeziku a i nadalje izučava hrvatski jezik sa elementima nacionalne kulture. Ovdje moram još napomenuti da su neki dobili i otkaz ili im je zaprećeno otkazom. Sve ovo u vrijeme kompjutora kada djeca polaze u školu sa velikim predznanjima gdje učiteljima nimalo nije lagano. Pitam se ja nadalje kako će jedna takva osoba koja nema ni svoje JA moći podučavati našu djecu i tkome to paše. Problemi oko školovanja na hrvatskom jeziku su veliki, a nitko ništa ne poduzima za rad poboljšanja uvjeta. Prošle su četiri godine od otvaranja prvoga odjeljenja na hrvatskom jeziku, do sada se ništa nije učinilo da se osnuju odjeljenja do osmoga razreda pa i nadalje, srijednja škola. Kako će se sada nakon svega preorjentirati učenici u V. razredu na nove uvjete. Da li je netko o tomu razmišljao ili je netko samo pokupio ovce i novce, pri tom neželeći čitati ZAKON između redova i umjesto dvije ili tri mrvice koje su pale na pod uzme ravnopravan dio kruha koji mu pripada. Nadasve iskreno me čudi da na sve ovo ne reagira Konzul koji i sam ima djecu, hoće li i njegova djeca pohađati školu na SRPSKOM jeziku? Tko je kriv za ovakvo stanje? Odgovor na ova pitanja trebamo uputiti krovnoj organizaciji HRVATSKOM NACIONALNOM VIJEĆU u čijem djelokrugu je i obrazovanje, te upitati neke čelne ljude koji su svojom ostavkom htjeli prikriti neuspjeh, te se olako provući obnašajući druge funkcije, pa tako redom u krug. Nakon ovakvoga ponašanja pitamo se zbog čega su odjeljenja prazna a roditelji u strahu, pa zbog toga što se ne nazire svijetlo na kraju tunela. Mislim da je odgovor na sve ovo vrlo očit, vode nas TUNJAVCI i nesposobnjaci kojima još uvijek svira Beograd omiljenu skladbu. Vjerujte mi krajnje je vrijeme ukrcati se u vlak ostvarivanja svojih prava, pošto mu se već uvelike nazire kraj, tj. poslijednja vrata poslijednjega vagona. Dana: 05.12.2005.g. „Lojalnost”
Što zapravo ta riječ znači, upitam se Ja, pa nadalje mislim vjerojatno znači poštivanje Zakona, ispunjavanje Prava i Obveza reguliranih Ustavom te određenim Zakonima proisteklih na temeljima Ustava. Ja sebe smatram „lojalnim građaninom” ove države, jer smatram sebe za nekoga tko poštiva Ustav i Zakone, te ispunjavam svoje Obveze, za razliku od nekih građana diljem ove države gdje se preuzete obveze ne ispunjavaju, ovdje prvenstveno mislim na plaćanje računa za utrošenu električnu energiju, na koji je istina protupravno pridodat i račun naknade za gledanje RTS-a. I tako ne ispunjavaju preuzete obveze, pa su ipak „lojalni građani”, za razliku od nas legalista. Nadasve nije to ni na nama da o tomu mi sudimo, ali kada se to događa u okvirima naše HRVATSKE ZAJEDNICE itekako svi moramo biti pitani, u protivnom slijedi nam krah. Čitajući tjednik „Hrvatska riječ” (Informativno-politički tjednik) čovjek se upita zar mi nemamo list za kulturu i povijest „Klasje naših ravni”. Ima u ovom tjedniku svega osim politike, ali dogodi se eto da se natrče na poneko pisanje od vitalnog interesa za našu zajednicu kao npr. „Zec s kiselim zeljem i žgancima”, priznajem vrlo ukusno. Da nezgrešim bilo je i političkih naslova kao naprimjer „Puno zakona, malo primjene” gdje se da izčitati da smo zaštićeni kao bijeli medvjedi a uistinu to neznamo koristiti, te umjesto da mi postavljamo uvjete bitne za naš opstanak, istodobno pristajemo na mizeriju te nam djeca uče HRVATSKI na Večernjim satima, a bio sam ubeđenja da nam djeca pohađaju redovitu nastavu te u potpunosti kosriste ono što im Zakonom pripada. Nadalje pišu se publikacije o manjinama u Vojvodini gdje se ne pominju Hrvati, uzrok čemu je kako gospođa Enikő Halász kaže isključivo materijalne prirode, a na ovo nitko ne reagira. Kruna svega je naslov „Moramo se izvući iz jednoumlja” po onoj staroj socijalističkoj svi imate pravo na mišljenje i djelovanje, ali ću vam JA kazati kako se to treba sprovoditi. Vjerojatno zbog toga i ovaj tjednik ima V. D. urednika još od osnutka (moguće da je to radi izlaza iz jednoumlja što je i u uvodniku evidentno, „Hvalite me usta moja da vas ne ...”). Znakovito u svemu tome je i da na sjednici HNV ljudi koji su predložili nekoga na funkciju, naprasno ga smjenjuju, pa neuspjevaju, pa se sve to vrti u krug, a isti ljudi nas eto već petnaest godina i više vode kroz mračan hodnik i neku vrstu sumaglice i ubjeđuju nas kako svi loši potezi proizilaze iz siromaštva i neimaštine a nitko da prizna svoje pogreške. Ipak lijepo je primati plaću čija visina iznosa za nas male ljude predstavlja znanstvenu fantastiku, a teško je se odreći, te umjesto one „jaka zajednica još jači pojedinac” vrijedi ona „jak pojedinac pa neka, dok prolazi dobro je” („Volim i Ja vas” – zvuči poznato zar ne). Mislim da je vrijeme da odu nesposobni i prepuste mjesta sposobnim i radnim ljudima koji zaista žele bolje sutra te se ne boje od tog zadatka. Krajnje je vrijem, posljednji vlak prolazi kraj nas, vrijeme je uskočiti i obezbediti našoj djeci bolje sutra, te se okaniti iskrivljenog poimanja riječi LOJALNOST. S štovanjem vaš čitatelj Goran Nimčević iz Subotice Ovaj tekst nije prošao cenzuru u Informativno – političkom tjedniku „Hrvatska riječ”, koji se bori za izlazak iz jednoumlja!!!

MIKI MAUS POLITIKA I tako, dobili smo predstavnika u Skupštini. Jednog predstavnika. Potrebu, pravo da sami sebepredstavljamo. Lijepo. Naravno da bi taj, jedan, kadveć nije dva ili više, trebao, dapače morao biti najbolje što je izašlo iz našeg svijeta da bi mogao na pravi način predstavljati nas, Hrvate, i sve one koji pripadajuhrvatskom korpusu a zatekli su se na ovim prostorima. Onajkoji bi mogao izboriti, povratiti, ono što smo imali a sad nemamo, da dobijemo proklamirano i obećano u bliskoj i daljoj prošlosti, ukratko i samo – da budemo ravnopravni.

Pođimo redom – kako smo izabrali našeg predstavnika? Pa nismo ga izabrali. Jednostavno se zatekao na mjestu koje mu je omogućilo, kao čelniku naše stranke, da pregovara u naše ime.

Stjecajem okolnosti, primjenom postojećeg Ustava, mi ne možemo, kao nacionalna manjina, imati predstavnika direktnim biranjem. Naravno, i suviše smo mali da bi sklapali koalicije, no, možemo podržati određene opcije pod određenim uvjetima.

Dogovor dakle. Zapravo trgovina. Kakav dogovor, pod kojim uvjetima i na čiju inicijativu ostat će predmetom nagađanja, no neke realne pretpostavke same se nameću. Zašto bi Demokratska stranka uopće ponudila beznačajnom biračkom tijelu, ionako duboko podijeljenom famoznom kvazibunjevačkom dilemom, stolicu u Skupštini? Glas savjesti? Teško, prije će biti interes da se, u budućnosti, jeftino, unaprijede odnosi s Lijepom Našom: ... „kako je Njima tamo tako će biti Nama ovdje... (eh, kad bi... jer tamo Oni imaju svoje mjesto u Saboru i tamo ipak vlada neki oblik demokracije). Naravno, ako se jednom vlada ipak oformi s demokratama na čelu. Zanemarimo li, ako je to uopće zanemarljivo, više interese i igre s ljudima ostaje utisak da je ta stolica olako i suviše naivno prihvaćena. Zašto? Pa isto mjesto o Skupštini je ponuđeno i struji koja podržava politiku asimilacije i dijeli na još manje cjeline i stvara podjelu u našem biračkom korpusu. Gaf demokrata ili samo nastavak politike devedesetih, ovaj put u demokratskoj verziji? No, to spada o legitimnu, mada ne sasvim fer, borbu za birače. Sjećam se prošlog saziva čelništva naše Stranke i prošlog Predsjednika (s kojim se u puno čemu nisam slagao, ali sam poštovao njegovu hrabrost u vremenima kada je hrabrost bila potrebna) koji nikako ne bipropustio ispravno reagirati na ovakve situacije javno. I glasno! Ovaj put je samo trebalo naći dovoljno ambicioznu osobu i nadati se da će i ovu ulogu u Skupštini odraditi s istim entuzijazmom i rezultatima kao u Gradskoj upravi. Sumnjam da je naš predstavnik, u svojoj razdraganosti na prvoj sjednici novoga saziva Skupštine, bio neobaviješten o političkim i moralnim implikacijama svoje nazočnosti. Ako je svima za utjehu, stanoviti Doktor, koji je u više navrata pokušavao profitirati na prezimenu, to ipak nije uspio. Za naš svijet se kaže da je apolitičan. Mi kažemo da samo jako volimo njivu i da dobro pamtimo. Ne vidim baš kakvu korist za naš svijet, no sigurno je da će tkogod biti na kraju zadovoljan: poslanička plaća je ipak veća od odborničke, gospoda iz Konzulata će opravdati svoje postojanje, Europa će blagonaklono pogledati na multinacionalni sastav Skupštine... A mi ...? Mi ćemo još malo gospodarit u Gradskoj kući i radovati se uvaženim Gostima na Dužijanci. Autor teksta i karikature: Mirko Vidić, član G.O. HBŠS Dana: 22.06.2007.g.

Čitajući vijesti u tisku i na teletext-u nemogu se oduprijeti želji za komentarom u svezi s događanjima oko napada na predsjednika HBŠS gospodina Blaška Temunovića koji mi je prijatelj pa će mnogi ovaj moj komentar protumačiti kao pristrasan i neobjektivan.

Dogodio se taj gnusan i brutalan napad na čovjeka u samom centru grada, tjekom dana u vrijeme kada su gužve u gradu najveće, koja je to smjelost i drskost, pa sam se upitao koliko smo bezbjedni kao građani u ovome gradu.Napad su izvršila dva počinitelja a uhićen je jedan, a nedugo zatim, i pušten na slobodu a da se uopće nije saznalo za drugoga počinitelja koji se očigledno vješto skriva (ili ga netko skriva). Pošto je riječ o napadu koji je za posljedicu imao nanošenje teških tjelesnih povreda a za koji se može reći i da je ubojstvo u pokušaju, pa kad se doda još i vrijeđanje na nacionlanoj osnovi moglo bi se zbrojiti dosta osnova za više kaznenih djela, pa se s pravom pitam po čemu to nije određen pritvor počinitelju napada kada je on poznat, te protivu njega postoje dokazi u obliku izjave svjedoka tomu nemilomu događaju. Mislim da svatko zna makar i iz filmova da postoji bojazan da će dotični utjecati na svjedoke, a da ne govorimo o tomu da je takav čovjek opasan po svoju okolicu. Nadalje čitam izjavu policije u tisku kako je g. Temunović poznavao napadača te je to obračun osobne prirode, po mome mišljenju to je nedopustivo da policija izjavi takvo što a da slučaj nije niti istražen do kraja, te je to obično izobličavanje istine te je istragu usmjerilo na krivi trag, pošto nije isto nekoga poznavati ili nekoga vidjeti jedanputa u životu i to prije napada pa još uz to i neprozboriti niti riječi s njime a kamoli se upoznati s istim, meni to više liči na utvrđivanje gradiva napadača u kojem je on g. Temunovića dobro osmotrio i upamtio mu izgled, da nebi uslijedila pogreška. Nadalje uporno se želi slučaju umanjiti politička dimenzija, a ona zasigurno postoji pošto je oštećenik vrijeđan po nacionalnom osnovu što po meni spada u pretinac širenja međunacionalne netrpeljivosti. Da je napad bio isplaniran potkrepljuje i činjenica da su bila dva napadača, iz prostog razloga, pitam se ja tko je spreman za prijatelja ići u zatvor samo iz razloga što se njegov prijatelj posvadio oko djevojke s nekim, pa još sebi dodatno zakomplicirati stanje vrijeđanjem napadnutoga na nacionalnoj osnovi, rijetko tko, osim ako nije duševno poremećena ili labilna osoba. Netko je ovo isplanirao i samo čekao pravi trenutak da svoj plan i sprovede u djelo, a tko je to utvrdit će istraga.

Što više govoriti nego da se iskreno nadam da će se provesti temeljita istraga te da će počinitelji biti privedeni pravosudnim organima a prava istina o ovomu događaju izići na vidjelo.

S štovanjem Goran Nimčević iz Subotice

Oni su imali interes, i najzaslužniji su za rušenje Narodnog kazališta - pozorišta u Subotici

  1. Predsjednik općine Subotica Geza Kučera
  2. savez vojvođanskih mađara kasa jožef
  3. demokratska stranka dulić oliver
  4. liga soc. demokrata vojvodine
  5. premijer vlade r. srbije v. koštunica
  6. ministar za kulturu r. srbije voja brajović (tihi)
  7. predsjednik i.v. ap vojvodine bojan pajtić
  8. pok. ministar za kulturu i obraz. jegeš zoltan
  9. zavod za zaštitu spomenika kultu. o. subotica geza vaš
  10. zavod za urbanizam kristijan bartuš
  11. glavni projektant novog kazališta radivoje danulović
  12. šef građevinske službe općine subotica zoran ćopić
  13. nedovoljno angažirane hrvatske institucije
  14. direktor narodnog kazališta ljubica ristovska
  15. počasni građanin subotice za 2007. boško krstić, đerđ soradi
DA SE NIKAD NE ZABORAVI I OPROSTI HVALA IM!


Za sve informacije, primjedbe, sugestije, kao i BESPLATNU pravnu pomoa obratite nam se osobno, telefonski ili na e-mail adresu.


HBSS